Psihološka opservacija

👁  Šta je psihološka opservacija?
Psihološka opservacija podrazumijeva posmatranje ponašanja pojedinaca, parova ili porodica u svakodnevnim, realnim životnim situacijama. Također se može provoditi i u eksperimentalno-manipulativnim uslovima, gdje se izazivaju određeni obrasci ponašanja radi identifikacije problema.

🔍 Kada i zašto se koristi?

Opservacija se najčešće primjenjuje:

  • kod porodičnih konflikata
  • kada je potrebno identifikovati uzroke problema
  • kada klasična procjena nije dovoljna za potpuno razumijevanje dinamike odnosa

U slučajevima gdje je porodica psihološki razjedinjena (npr. podjele unutar porodice, emocionalna udaljenost), opservacija može ukazati na:

  • uzroke problema
  • posljedice koje takvi odnosi proizvode
  • moguće rizike za mentalno zdravlje članova
Psiholoska opservacija slika

👪 Porodični kontekst

Psihološka opservacija u prirodnom porodičnom ambijentu često daje najbolje rezultate pri otkrivanju problema u porodičnom konfliktu.

🛠️ Metodologija

Psihološka opservacija:

  • nije isto što i testiranje
  • temelji se na analizi ponašanja u stvarnom vremenu
  • može koristiti neke standardizovane protokole za posmatranje

Psiholog i klijent se zajedno dogovaraju o ciljevima opservacije i potencijalnim zadacima između susreta.

💬 Primjena kod razvoda i parova

Preporučuje se da bračni partneri koji planiraju razvod najprije prođu kroz psihološku opservaciju (ili psihološku procjenu), kako bi:

  • bolje razumjeli razloge razvoda
  • prepoznali motive i posljedice odluke
  • uočili uticaj konflikta na djecu

Cilj je donijeti odluke u najboljem interesu djeteta, a ne isključivo iz ličnih frustracija ili impulsa.

 

Psihološka opservacija podrazumijeva posmatranje lica, parova, porodica u određenim životnim, uglavnom stvarnim situacijama, ali je moguće opservaciju izvoditi i u eksperimentalnim manipulativnim situacijama, izazivanjem određenih pojava, kako bi se detektovali izvjesni problemi. To podrazumijeva najčešće opservaciju porodica i/ili članova porodica koji imaju određen konflikt, iako se porodični problemi gotovo uvijek moraju rješavati sistemski, dakle u „cjelini“ kroz tretiranje cijele porodice. Kada je u pitanju rješavanje porodičnih problema i kada je u pitanju otkrivanje porodičnih problema, onda tu najbolje rezultate daje psihološka opservacija u prirodnom porodičnom ambijentu. Ukoliko su porodice psihološki „razjedinjene“ (tj. gdje članovi jedne porodice idu na jednu, a drugi članovi iste porodice na drugu stranu, pa se stvara mnoštvo međusobnih veza, a gubi cjelina porodice kao zajednice), onda će psihološka opservacija ukazati na uzroke i posljedice te razjedinjenosti, ali i potencijalne opasnosti koje mogu biti proizvedene iz takvog odnosa. Dakle, psihološka opservacija je jedan dio psihodijagnostičke procjene.

Psihološka opservacija je samo jedan segment psihološke procjene i ne koristi se psihodijagnostičkim instrumentarijem, već se analiza problema vrši kroz posmatranje ponašanja klijenta u različitim situacijama. Klijent i psiholog se dogovaraju oko načina procjene i određenih domaćih zadataka koje klijent ima do naredne psihološke opservacije, kako bi se posmatralo napredovanje (ili nazadovanje) u rješavanju problema. Preporučljivo je da bračni partneri koji se namjeravaju razvesti prvo prođu detaljnu psihološku opservaciju (ako ne i psihološku procjenu) kako bi utvrdili uzroke i motive razvoda, pa tek onda da pokrenu postupke pred sudom, a koji moraju biti takvi da rade u najboljem interesu djece.